Mark 1

1Početak jevanđelja Isusa Hrista sina Božijega.

2Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem, koji će pripraviti put tvoj pred tobom. 3Glas onoga što viče u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove.

4Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijeha. 5I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršćavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje. 6A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeđaše skakavce i med divlji.

7I propovijedaše govoreći: ide za mnom jači od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. 8Ja vas kršćavam vodom, a on će vas krstiti Duhom svetijem.

9I u to vrijeme dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu, 10I odmah izlazeći iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siđe na nj. 11I glas dođe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

12I odmah Duh izvede ga u pustinju. 13I bi ondje u pustinji dana četrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anđeli služahu mu.

14A pošto predadoše Jovana, dođe Isus u Galileju propovijedajući jevanđelje o carstvu Božijemu 15I govoreći: iziđe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanđelje.

16I hodeći pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari. 17I reče im Isus: hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskijem. 18I odmah ostavivši mreže svoje pođoše za njim.

19I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u lađi krpljahu mreže; 20I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u lađi s najamnicima pođoše za njim.

21I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu učaše. 22I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici.

23I bijaše u zbornici njihovoj čovjek s duhom nečistijem, i povika 24Govoreći: prođi se, što je tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. 25I zaprijeti mu Isus govoreći: umukni, i iziđi iz njega. 26I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa, i iziđe iz njega.

27I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreći: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima nečistijem zapovijeda, i slušaju ga? 28I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj,

29I odmah izišavši iz zbornice dođoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom. 30A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju. 31I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.

32A kad bi pred veče, pošto sunce zađe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne. 33I sav grad bijaše se sabrao k vratima. 34I iscijeli mnoge bolesnike od različnijeh bolesti, i đavole mnoge istjera, i ne dadijaše đavolima da kazuju da ga poznavahu.

35A ujutru vrlo rano ustavši iziđe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu. 36I za njim potrčaše Simon i koji bijahu s njim. 37I našavši ga rekoše mu: traže te svi.

38I reče im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao. 39I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i đavole izgoni.

40I dođe k njemu gubavac moleći ga i na koljenima klečeći pred njim i reče mu: ako hoćeš, možeš me očistiti. 41A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reče mu: hoću, očisti se. 42I tek što mu to reče, a guba otide s njega, i osta čist.

43I zaprijetivši mu odmah istjera ga, 44I reče mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za očišćenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedočanstvo njima.

A on izišavši poče mnogo propovijedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad ući, nego bijaše napolju u pustijem mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.

45